“Teatar snova” dočekao je drugi debi iz snova – Kristijano Ronaldo je posle 12 godina odigrao svoj novi meč u dresu Mančester Junajteda i najavio pohod na sve trofeje.
Ronaldo je postigao dva gola, ali je mnogo važnije koliko je podigao moral ekipe i koliko sada Mančester Junajted deluje kao veliki tim, samo njegovom pojavom na terenu, i naravno, kvalitetom i ubilačkim instinktom kod gola.
Ali, da krenemo redom…
Uticaj na SVE
Da li sada vidite kakvu dubinu i opasnost pred protivničkim golom donosi kalibar i samo ime Kristijana Ronalda?
Junajted je sa njim odjednom opasan u svakom napadu, protivničkim igračima kao da se odseku noge kada treba da ga zadrže i merkaju u svakom trenutku da ga ne ispuste.
Ovakav Junajted preti sa svih strana – Sančo je pokazao da može da bude podjednako opasan sa oba boka, Grinvud da će biti siguran starter, Bruno iza, Pogba još malo iza, strašno je kakvu tešku artiljeriju sada na ima Ole Gunar Solskjer.
Ronaldo je kod prvog gola pokazao zašto je odavno po svojim osobinama više “devetka”, nego bilo šta drugo. Ispratio je na pravi način udarac Grinvuda, osetio je da treba da sačeka odbitak i postigao lagani gol. Kod drugog je pokazao da je pored toga što je “devetka”, jednako ubitačan kada se iz kontri izvuče na levi bok, dobije pravu loptu – koliko pamtite ovakvih golova Kristijana Ronalda u Real Madridu? Pa, dao ih je na desetine posle školskih kontri, koji su razmenom pasova otvorili Pogba i Matić, a Šo je samo u pravom trenutku prosledio loptu do Ronalda.
Ko je opasniji?
Odjednom je Junajted duplo opasniji po gol rivala. Ronaldo svojom pojavom utiče na ostale igrače da budu bolji i da imaju više samopouzdanja. Ono u fazonu “jbt, pa mi imamo Kristijana u timu”. Junajted je delovao lepršavo, rastrčano, razigrano, ali ovo je tek prva utakmica i treba sačekati one prave.
Mane?
Pa, previše potrošenih lopti koje Ronaldo želi samo za sebe. To treba staviti i pod etiketom “ogromna želja da postigne gol na povratku”, ali svi znamo da je Ronaldo veliki potrošač lopti, čak i onih koje je bolje da prepusti saigračima.
Druga je to što je Bruno sada mnogo dalje od gola, jer se i Sančo i Grinvud mnogo više pridodaju Ronaldu, pa Fernandeš ostaje iza kao kreator i nedovoljno opasan iz opasne zone. Verujemo da će Ronaldo najviše uticati na Brunov učinak, ako je suditi po prvoj zajedničkoj utakmici. Istina da je Bruno dao golčinu, pokazao da je majstor, ali će sada uglavnom imati jedan do dva pokušaja sa distance, a manje će biti onih njegovih sjajnih ubacivanja u najopasniju zonu iz drugog plana.
Treća je Ole. Možete to da ne vidite ako ne želite, ali Ole Gunar Solskjer je sada još manje dostojan ekipe koje ima. Igra Junajteda će se još više oslanjati na individualni kvalitet, koji posebno donosi upravo Kristijano Ronaldo.
Četvrta je – “holding midfielders”. Defanzivno će Junajted imati mnogo problema, jer ovakvi ofanzivci zahtevaju neprelazne osigurače kao “holding veznjake” u 4-2-3-1. Matić je zakasnio kod gola, a zadnji vezni su još u nekoliko navrata morali da budu bolje postavljeni i reaguju sigurnije i da ne dozvole opasnost pred golom.
Titula?
Hm… Junajted mora da pokaže drugačije lice sada kada ima Ronalda i ne sme da bude inferioran u odnosu na Siti, Čelsi i Liverpul u međusobnim duelima. Da li je Ole trener koji može da se nadigrava sa Klopom, Pepom i Tuhelom? Upravo to može da bude problem. Oni su vrhunski treneri, sa vrhunskim ekipama, Junajted sada samo ima vrhunski tim. Da li će on biti toliko dobar da uspe individualnim kvalitetom da sakrije sve mane svog trenera?
Jedno je sigurno – konačno je Junajted dostojan svoje veličine, a za to je zaslužan jedan čovek – Kristijano Ronaldo. Njegov efekat je abnormalan.