Ovaj tekst je bez problema mogao biti napisan i koju godinu ranije, međutim, penzija Mesuta Ozila je možda i ozvaničila kraj jedne ere u fudbalu. Igra koju svi volimo se uvek menja i te promene ne odgovaraju uvek igračima.
Krajem prošlog i početkom ovog veka, fudbal je bio sport u kom su dominirali tehnički nadareni igrači ali u poslednjih nekoliko godina sve je manje i manje takvih primera. Timovi su počeli mnogo više da se oslanjaju na fizičku spremnosti i atleticizam a menadžeri su počeli da zahtevaju od svojih igrača da učestvuju i u napadu i u odbrani.
To je primetio i bivši igrač Arsenala, Barselone i Čelsija koji se proslavio upravo na poziciji koja zahteva sjajne tehničke sposobnosti. Sesk Fabregas je pričao o tome kako je sve manje i manje igrača koji igraju između linija i pokušavaju neka spektakularna dodavanja.
Ako je to što Španac govori istina, onda ćemo teško u narednim godinama naletiti na nekog novog Berkampa, Kaku, ili Fabregasa. Stavio bih i u ovu kategoriju i Lionela Mesija i Dijega Maradonu ali budimo realni teško je za očekivati da ćemo ikada naleteti na taj nivo igrača na poziciji “desetke”.
Međutim, u kategoriju sa Denisom, Kakom i Seskom mora se naći i ime Mesuta Ozila. Verovatno i najočigledniji primer igrača kom nije odgovarala promena na fizički pristup igri. Nekada elegantan igrač, koji je pronalazio rupe u protivničkim linijama koje nisu bile vidljive u našim očima, je polako nestao sa velike scene.
Njegov uticaj na igru Arsenala u poslednjih nekoliko sezona je bio mizeran te je tako i na kraju otišao u Tursku 2021. godine. Usledile su neuspešne epizode u Fenerbahčeu i Bašekšehiru pre nego što je u 34. godini okačio kopačke o klin i zvanično stavio tačku na eru fudbalske magije koju možda nećemo imati prilike ponovo da vidimo.
Iako je imao veoma dobre brojke i u Nemačkoj, pravi uspon Mesuta Ozila je stigao tek u dresu Real Madrida. Na najvećoj sceni naravno. Nakon što je postao superstar pod Žoze Murinjom, Nemac je često bio oslovljavan kao najbolja “desetka” na svetu. Na 159 mečeva za “kraljevski” klub, upisao je čak 70 asistencija. To uključuje i dve uzastopne godine u La Ligi u kojima je imao 17 asistencija u sezonama 2010/11 i 2011/12. U drugoj sezoni je Real i čak osvojio trofej prvaka i tako okončao Barselonin niz od tri uzastopne titule.
Ono što je interesantno jeste da je Ozila nakon što je stigao na Bernabeu uspeo upravo zahvaljujući sjajnim atletskim sposobnostima. Sam on je priznao da Murinjo stavio ogroman pritisak na njega i da je upravo zato igrao konstantno na tako visokom nivou.
– Ooo, sada odustaješ? Kakva si kukavica. Šta želiš? Da budeš ispod toplog tuša? Pereš kosu? Da budeš sam? Ili želiš da dokažeš saigračima, navijačima i meni šta možeš da uradiš – opisao je Nemac u svojoj knjizi kako mu se Murinjo obraćao.
Upravo njegove vrhunske partije su razlog zašto je na Emiratima vladal euforija kada je 2013. godine postao Arsenalovo najnovije pojačanje. Uprkos sporijem startu u Premijer ligi gde je imao samo 14 asistencija u prve dve sezone, Mesut je nastavio da pokazuje svoje plejmejkersko umeće.
Ozilova najbolja sezona je bila 2015/16 kada je upisao 19 asistencija odnosno samo jednu manje od rekorda najjačeg ranga engleskog fudbala. Taj rekord je u vlasništvu Tijerija Anrija a sada ga deli i sa Kevinom De Brujneom. Obojica su imala po 20 asistencija.
Ipak, Mesutova igra se svodila uglavnom na čekanje prave prilike da zada protivniku udarac, bez previše učestvovanja na ostataku utakmice. To je imalo ogroman uticaj tokom njegovog perioda u Nemačkoj i Španiji ali je u Arsenalu bilo malo drugačije. Često je bio kritikovan zbog svoje “lenjosti” iako je to prosto bio njegov stil igre.
Nemac je vremenom dobijao sve manje minuta na terenu pogotovo nakon što je Arsen Venger napustio Emirate. Što zapravo i ne predstavlja preveliko iznenađenje jer je upravo francuski menadžer proslavio Fabregasa u ulozi koju je Ozil dobio mnogo godina kasnije u njegovom timu.
– Fudbal se trenutno svodi na brze kontra napade, presing i tranziciju i svi igraju slično. Igrači kao što je Ozil su odstranjeni. Ipak, ne zaboravio ko je on. Svetski šampion i igrač koji je igrao za Real Madrid. On je rekorder po broju asistencija tako da morate da nađete način da ga ponovo uključite u igru – izjavio je Venger 2020. godine.
Nažalost nakon toga ga više nikada nismo videli “uključenog”. Možda i još uvek nije kraj ere klasičnih “desetki” jer još uvek imamo takve igrače u vidu Huana Mate, Hamesa Rodrigeza, Filipea Kutinja… Međutim, kada pogledate u kojim klubovima igraju i kako su promenili pozicije kako bi trajali još koju godinu, jasno je da pravih “desetki” gotovo više i nema.
