Srpski defanzivac se, posle četiri godine odsustva, ovog leta vratio u Premijer ligu, gde je igrao najbolji fudbal tokom svoje karijere i osvajao najvažnije trofeje.
Branislav Ivanović je 2008. godine došao u Čelsi iz moskovske Lokomotive. Bilo mu je potrebno neko vreme kako bi se adaptirao, pre nego što je debitovao, ali kada je to uradio, postao je jedan od važnijih igrača Plavaca, a vremenom i jedan od boljih defanzivaca Premijer lige. Tokom devet godina u Čelsiju, odigrao je 377 utakmica i osvojio devet trofeja: tri Premijer lige, tri FA kupa, Ligu Evrope, Liga šampiona, Liga kup i postao jedna od legendi kluba.
Početkom 2017. godine je napustio Stamford Bridž i preselio se u ruski Zenit, gde je igrao tri i po sezone. Sa Zenitom je osvojio tri trofeja i ovog leta je odlučio da prihvati poziv Slavena Bilića i da se vrati u Englesku.
U intervjuu za engleski Dejli Mejl, Bane je pričao o dolasku u Čelsi, odnosu sa Romanom Abramovičem, o nedavnoj borbi protiv korona virusa, kao i saradnji sa Slavenom Bilićem.
Kada sam došao u Čelsi, nisam bio spreman da igram i bio sam veoma razočaran, veoma nervozan. Tada me je Roman Abramovič odvukao na stranu i rekao mi je: “Slušaj, ja verujem u tebe”. Razgovarali smo pola sata i posle toga imao sam veliku motivaciju za rad. Posle, kada sam počeo redovno da igram, opet mi je davao savete. U tom periodu često je dolazio u našu svlačionicu i uvek smo lepo razgovarali.
Ponekad, ljudi sa strane mogu bolje videti situaciju nego tim sam, i Abramovič je bio jedan od najvažnijih ljudi u mojoj karijeri. On nije samo gazda, već i prijatelj. Nadam se da ću ga uskoro videti, jer bez njega, Čelsi nije isti klub.
Roman Abramovič u poslednjih nekoliko sezona, zbog problema sa vizom, ne prisustvuje utakmicama Čelsija.
Bane je sredinom septembra potpisao jednogodišnji ugovor sa Vest Bromvičem, ali nije igrao u prva četiri kola Premijer lige, te je propustio duel protiv svog bivšeg kluba. Debi je imao u petom kolu protiv Barnlija, ali je posle tri meča, morao ponovo na pauzu i zbog korona virusa propustio je utakmicu sa Totenhemom. Srpski štoper bio je samo jedan od nekoliko zaraženih u Bilićevom timu.
Situacija je bila veoma teška. Morali smo da je shvatimo veoma ozbiljno i to je veoma opasno za ljude koji već imaju probleme sa zdravljem. Bilo mi je veoma teško tri ili četiri dana. Imao sam visoku temperaturu, sve simptome i morao sam da budem u toku sa situacijom. Svi igrači osećaju brigu, jer kada dobiješ pozitivan test nije ti dozvoljeno da treniraš 10 dana. Moraš naporno da radiš i povrede se dešavaju kada se vratiš. Prošle nedelje sam imao lakšu povredu, verovatno zbog posledica od korona virusa. Ove nedelje sam se vratio normalnim treninzima.
Bane je Englesku napustio sa devet velikih trofeja i opcija povratka na Ostrvo nije bila u planu, sve dok nije pozvonio telefon i sa druge strane žice bio Slaven Bilić, koji je pozvao Ivanovića da dođe i pomogne klubu u borbi za opstanak.
Voleo sam i poštovao Slavena i mnogo pre nego što smo počeli da sarađujemo. Kada me je pozvao, posle samo 15 ili 20 sekundi sam pomislio “Vau, voleo bio da sarađujem sa ovim čovekom”. Igrali smo na istoj poziciji, imamo sličan mentalitet, i veliko je zadovoljstvo sarađivati sa njim.
Iskusni defanzivac će u februaru napuniti 37 godina i svestan je da mu nije mnogo ostalo do kraja profesionalne karijere.
U mojim godinama drugačije osećam igru i svaku šansu prihvatam kao da je poslednja. Nije lako kada si u zoni ispadanja, ali nadam se da ćemo uradi sve kako bi opstali.