Frenk Su je jedan jedinstven fudbaler a opet sva je prilika da gotovo niko nije čuo za njega. U pitanju je jedini igrač azijskog porekla koji je nastupao za reprezentaciju Engleske.
U pitanju je svojevremeno jedan vrlo dobar štoper koji je postao i kapiten Stouk Sitija tokom svog periodu u ovom klubu. Rođen je u Bakstonu, otac mu je bio Kinez a majka Britanka. Neki bi pomislili da će baš činjenica da je jedini Azijat koji je zaigrao za Gordi Albion upisati njegovo ime u knjige istorije engleskog fudbala ali to nije bilo tako. Njegovo ime se ne pominje toliko često koliko imena njegovih saigrača iz Stouka kao što su Džo Merser, Tomi Loton i dobro poznati Stenli Metjuz.
Su je odrastao u Liverpulu a svoje prve fudbalske korake je napravio u lokalnom klubu po imenu Preskot Kejbls. Skautiran je od strane Stouk Sitija i vrlo brzo se pridružio ekipi koju je vodio Tom Mader. Došao malo nakon Stenlija Metjuza i imao je samo 19 godina kada je upisao svoj debi za Stouk.
Frenk se u početku suočavao sa određenom dozom rasizma ali je vrlo brzo svojim igrama na terenu stekao poštovanje i divljenje svih ljudi koji su pratili fudbal. Prosto se nije osvrtao na to i govorio je samo na teren. U reportažama sa mečeva se govorilo o njegovoj sjajnoj kontroli lopte i vrlo brzo je dobio epitet “master of the ball”. Iako je postigao samo 19 pogodaka svojoj redovno je dobijao pohvale za svoje sposobnosti i u polju napada.
Devetog maja 1942. godine je ispisao istoriju jer je postao prvi i jedini igrač azijskog porekla koji je zaigrao za Englesku. Ukupno je upisao devet nastupa za reprezentaciju i postavljalo se pitanje na Ostrvu da li bi ta brojka bila veća da nije bilo njegovog porekla. Sam Su je 1975. godine pričao da to i jeste predstavljalo problem.
Kao i većina fudbalera tokom njegovog perioda, svoje najbolje igračke dane je proveo u ratu. Su je imao samo 25 godina kada je počeo Drugi svetski rat. Da njega nije bilo, ko zna, možda bi Stouk u svojim vitrinama imao koji trofej više.
Nakon rata, Frenk je igrao do 1950. godine i nastupao je još za Lester, Luton i Čelmsford Siti. Na Ostvru kažu kako je predstavljao više od fudbalera. Uz Metjuza, bio je jedan od igrača koji su vodili računa o svom zdravlju, fizičkoj spremi i ishrani. Ono što je danas normalno za profesionalnog igrača tada je bilo prosto nezamislivo!
Nakon fudbalske karijere su upustio u trenerski posao gde je svoje zamisli o treningu i pripremi za mečeve prenosio u Skandinaviji i to mnogo pre Boba Hjutona i Roja Hodžsona. Kao trener Jurgardena je osvoji prvu titulu u istoriji ovog švedskog kluba.
Veliki razlog zašto Su spada u kategoriju zaboravljenih fudbalera je već pomenuti Stenli Metjuz. Obojica su bili veoma slični kako na terenu tako i van njega. Posedovali su izuzetne igračke kvalitete dok su bili i posvećni svojoj fizičkoj spremi i u vreme kada je normalno bilo da igrači puše i piju redovno, to je bila prava retkost. Logično, Metjuz je ostao upamćen kao legenda engleskog fudbala dok je Su zauvek ostao u senci. Zato jedino ako Frenka pomenete nekom navijaču Stouk Sitija, možete dobiti neku informaciju o njemu.